“Shoot for the moon. Even if you miss, you'll land among the stars.” ― Norman Vincent Peale.
Ovogodišnji Advent u Zagrebu je skroman, posebno kad ga se usporedi s Adventima prijašnjih godina. Nema klizalište, nema tisuću kućica, nema pregršt zabavnih sadržaja i nije pretjerano instagramičan. Ali baš zato je najbolji dosada.
Ovakav Advent stavlja naglasak na ono najbitnije - druženje. Ovaj Advent nema tisuću stvari koje odnose pažnju, nema stotinu mjesta na kojima se "morate" slikati za Instagram i zato ćete biti orijentirani na osobu s kojom šećete Adventom. Mobitel nećete vaditi iz džepa na bačvu oko koje se skupilo vaše društvo. Dok se grijete kuhanim vinom ili džinom i jedete kobase, s pažnjom ćete slušati što vaš sugovornik priča. Zbilja ćete slušati.
I to zaista je pravi smisao kojeg smo možda malo izgubili u svjećicama, hrani i piću. Nekako kao da smo se zaboravili istinski zabaviti i veseliti dok smo se trudili pokazati na društvenim mrežama kako se zabavljamo i veselimo. Kao da smo zaboravili biti prisutni u trenutku, u sadašnjosti, doživljavati ljude uživo.
Ovaj Advent bi nas mogao, s velikim igračkama razbacanim po raznim lokacijama, podsjetiti na onu čistu radost djeteta koje je još uvijek u nama i odvesti u Mjesečev vrt kako bismo sanjareći, čak i ako promašimo, završili među zvijezdama. Samo ako dopustimo.